- Piše: Vukić Garo Brajković

Na morima Goro, na gorama Goro, junačka Goro, Goro, Goro časna. Goro znavena, Goro poštena, Goro na gorama, zaslužuješ Goro, pjesmu i pjevanje, zaslužuješ Goro, toplo milovanje, zaslužuješ Goro kod svijeta i od svijeta i od čovjeka pozdrav poštovanja. Goro, Goro ljubiš čovjeka i uvijek, uvijek dijete njeguješ i miluješ. Goro, Crna Goro dar čovjeku daješ, pozdrave šalješ. Goro, naša Goro, bajna Goro, zaslužuješ da si voljena, a i danas i sjutra da si ljubljena. Ljubavi Goro, ljubavi prva, ljubim te Goro, ljubavi, ljubavi zadnja. U srcu Goro, srca Goro, ne dam da mi te ukradu mangupi, ne dam te monstrumu, ne dam te odrodu, ne dam te protuvi, ne dam te Goro nerodu, ne dam te nesvijetu Goro. Ne dam nekrstu, ne dam tvoju dušu, ne dam ni moju, Goro. Ne dam te Goro, ne dam te, Goro, tvojim i mojim krvnicima. Borim se mila, bori se mila, nećemo nekrstu, nećemo krvniku pokazati ranu, ranu duboku od vjekova, ni od juče ranu, ni od danas rane, mila moja. Razbojnici, mila moja, nikada nemaju časti, razbojnici ljubav su ubili, nikada čovjeku nijesu dobra donijeli. Ne dam te, mila, ne dam, i ne dam ni vjetru, ni vuku, ne dam te zvjerki, nedozvanom te ne dam, nekrstu ne dam te, mila. Ne dam te, mila, da te čereče, ne dam mila da vade utrobu tvoju. Draga naša, ne dam našu kuću, ne dam glavu tvoju, ljepoto, djeteta i majke ljepoto, ljepoto čovjeka, ljepoto ptice, ljepoto u gnijezdu pileta. Mila Goro čovjeku poći, mila čovjeku dođi, dođi, dođi kod doma, dođi u dom domaćina, dođi, Goro mila, u zagrljaj djetetu. Dođi u pjesmu, pjesmo. Dođi, mila, u osvit dana, dođi kod sunca čeka te, toplo, čeka te željno, da te ruka pomiluje sveljeta, da te ruka pomiluje djeteta. Ima mjesta u Goru, Goru na gorama za velike i male ljude, dođite još danas dragi i mili, ne čekajte sjutra, ljubi vas Gora, čeka vas Gora, zove gora sinove i kćeri u predvorje srca. Bježi, mila moja, od zlog, zlog beskućnika, bježi od krvnika, bježi, bježi, sačuvaj lice Goro lijepa, Goro-na gorama, ne daj svoju glavu, ne daj svoju djecu zlu. Ne daj kolijevku, nedaj kuću, zloj nekući... Dođi, mila, čednom čedu, dođi mila moja, toploj kući, kod braće, kod sestara, čekaju te, goro mila, tvoja djeca raširenih ruku, ljube, mila, tvoje skute, a sinovi i kćeri tvoje ruke. Goro da dođeš, da dođeš topla majko raširi skute, mila sestro, otvori srce veliko, topla Goro, braće čedne. Goro u krilu da sjedneš bratu čedo, ljude da sretaš, majke da miluješ, čedo da nahraniš, čedo da utopliš. Zaustavi, Goro na gorama, suze na licu majke, otopli ranu u srcu ocu, skini crnu maramu sestri. Dođi mila moja, dođi drago čedo kod majke. Dođi, mila naša Goro, čovjeku ljubav tvoja treba da utopli dom, dođi mila, da dođu i ljudi, dođi, traži se tvoje toplo krilo, veliko krilo, grudi široke i velikog srca. Dođi, Goro na gorama, da te predam čedu, da miluje tvoje skute da te čuva, da te sačuva od vjetra i od vatre da te čuva od oluje i udave i korov i otrov da skine sa tvoje kuće, sa tvoje kuće tople i velike. Zaslužuješ ti Goro, Goro časna. Zaslužuješ ti, časna Goro, našu čast i naše poštovanje.